Gajenje šuma je jedna od osnovnih i najznačajnijih delatnosti preduzeća kojom je obuhaćena obnova postojećih i podizanje novih šuma, šumskih kultura i plantaža, zatim nega, zaštita i unapređivanje stanja šuma, kao i proizvodnja šumskog semena i sadnog materijala. Na realizaciji terenskih radova su angažovani stalno zaposleni šumski radnici u preduzeću i lokalno stanovništvo preko usluga.
U periodu 2002-2021. godine, obnovljene su šume na ukupnoj površini od 31.145,91 ha, od čega je prirodnom obnovom obuhvaćeno 7.331,60 ha, a veštačkom 23.814,31 ha. U isto vreme je podignuto i 4.444,46 ha novih šuma.
Pošumljavanjem neobraslog šumskog zemljišta se neposredno doprinosi povećanju šumovitosti AP Vojvodine, ali ovaj posao prate brojni problemi od kojih je najizrazitiji vrlo ograničena površina raspoloživog neobraslog šumskog zemljišta pogodnog za pošumljavanje u JP “Vojvodinašume”. Iz navedenog razloga, u saradnji sa Pokrajinskim sekretarijatom za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo, preduzeće učestvuje u aktivnostima za podsticanje lokalnih samouprava, privatnih vlasnika i posednika poljoprivrednog zemljišta nižih klasa plodnosti po pitanju podizanja novih šuma.
U tom smislu je sproveden i veliki broj akcija besplatne dodele sadnica zainteresovanim lokalnim samoupravama, lokalnim zajednicama, institucijama i pojedincima. Tako je u sezoni pošumljavanja 2009/2010. godine, u akciji besplatne dodele sadnica “Zasadimo svoju šumu za zeleniju Vojvodinu”, podignuto oko 150 ha novih šuma. Istovremeno, najveći broj sadnica je besplatno podeljen fizičkim licima (2009. godine 86.450 kom i 2010. godine 37.650 kom), a ukupna vrednost akcije bila je 5,3 miliona dinara. Posmatrajući period 2002-2021. godine, preduzeće je doniralo oko 200.000 sadnica, čija je vrednost iznosila 8,6 miliona dinara. Podržavajući osnovnu ideju da se odgovorno ponašanje prema šumi i životnoj sredini izgrađuje u najranijem uzrastu, JP “Vojvodinašume” svake godine učestvuje u raznim akcijama u kojima su uključene vaspitno – obrazovne ustanove, od kojih najveću tradiciju ima ona pod nazivom “Za čistije i zelenije škole u Vojvodini”. Tom prilikom, JP “Vojvodinašume” poklanja sadnice za uređenje školskih dvorišta i vaučere za boravak u zaštićenim područjima kojima upravlja preduzeće. Svake godine se za ovu namenu obezbedi oko 1.000 sadnica šumskih i ukrasnih vrsta drveća.
Pregled obnavljanja šuma i pošumljavanja od 2002. do 2021. godine
Poslovna godina | Površina (ha) | ||||
---|---|---|---|---|---|
Obnavljanje šuma | Pošumljavanje neobraslih površina | UKUPNO obnavljanje + pošumljavanje | |||
Prirodno | Veštačko | SVEGA | |||
prirodno + | |||||
veštačko | |||||
2002 | 529,00 | 1.331,00 | 1.860,00 | 238,00 | 2.098,00 |
2003 | 644,00 | 1.557,00 | 2.201,00 | 353,00 | 2.554,00 |
2004 | 616,00 | 1.097,00 | 1.713,00 | 158,00 | 1.871,00 |
2005 | 505,00 | 1.058,00 | 1.563,00 | 253,00 | 1.816,00 |
2006 | 379,00 | 1.172,00 | 1.551,00 | 314,00 | 1.865,00 |
2007 | 321,00 | 1.077,00 | 1.398,00 | 170,00 | 1.568,00 |
2008 | 265,00 | 1.571,00 | 1.836,00 | 177,00 | 2.013,00 |
2009 | 267,00 | 913,00 | 1.180,00 | 100,00 | 1.280,00 |
2010 | 295,00 | 1.265,00 | 1.560,00 | 23,00 | 1.583,00 |
2011 | 355,00 | 1.297,00 | 1.652,00 | 497,00 | 2.149,00 |
2012 | 308,68 | 994,77 | 1.303,45 | 356,50 | 1.659,95 |
2013 | 452,43 | 1.494,16 | 1.946,59 | 389,13 | 2.335,72 |
2014 | 304,97 | 885,07 | 1.190,04 | 392,06 | 1.582,10 |
2015 | 404,66 | 1.255,23 | 1.659,89 | 281,97 | 1.941,86 |
2016 | 295,72 | 1.226,08 | 1.521,80 | 42,16 | 1.563,96 |
2017 | 313,26 | 1.072,68 | 1.385,94 | 325,53 | 1.711,47 |
2018 | 238,77 | 712,41 | 951,18 | 50,68 | 1.001,86 |
2019 | 192,42 | 1.631,92 | 1.824,34 | 210,30 | 2.034,64 |
2020 | 364,68 | 1.178,54 | 1.543,22 | 84,07 | 1.627,29 |
2021 | 280,01 | 1.025,45 | 1.305,46 | 29,06 | 1.334,52 |
UKUPNO | 7.331,60 | 23.814,31 | 31.145,91 | 4.444,46 | 35.590,37 |
PROSEČNO | 366,58 | 1.190,72 | 1.557,30 | 222,22 | 1.779,52 |
Na osnovu zaključka Skupštine AP Vojvodine, JP “Vojvodinašume” je definisalo Program pošumljavanja neobraslih površina za period od 2014. do 2017. godine. Kako predmetni program nije izvršen u celosti, sprovedeno je preispitivanje površina koje su preostale za pošumljavanje. U tom cilju je izvršena provera svih neobraslih površina koja su evidentirane u osnovama gazdovanja šumama, nakon čega je definisana dinamika pošumljavanja neobraslih površina koje su ocenjene kao pogodne za pošumljavanje. Pored toga, sprovedeno je i preispitivanje površina koje su dodeljene zaključkom Vlade Republike Srbije. Ove površine su proveravane i u prethodnom periodu, pri čemu je to rađeno isključivo sa stanovišta prirodnih karakteristika zemljišta i pogodnosti zemljišta za podizanje šuma. Sada su u obzir uzeti i drugi aspekti, poput administrativnih ograničenja i položaja u odnosu na postojeće šumske komplekse. Ocenjen je potencijal za podizanje šuma na predmetnim površinama i u skladu sa sprovedenim analizama, obuhvaćene su samo one parcele na kojima je moguće organizovati racionalno gazdovanje i koje su pogodne za pošumljavanje.
Srednjoročni program pošumljavanja neobraslih površina JP “Vojvodinašume” za period od 2022. do 2030. godine
Godina | Zaključak | Proširena | UKUPNO (ha) |
---|---|---|---|
Vlade Republike Srbije (ha) | reprodukcija (ha) | ||
2021/2022. | 38,24 | 110,61 | 148,85 |
2023 | 10,58 | 23,57 | 34,15 |
2024 | 9,75 | 30,44 | 40,19 |
2025 | 23,77 | 49,81 | 73,58 |
2026 | 29,14 | 56,94 | 86,08 |
2027 | 36,48 | 67,85 | 104,33 |
2028 | 40,37 | 69,73 | 110,10 |
2029 | 61,12 | 71,84 | 132,96 |
2030 | 50,58 | 91,71 | 142,29 |
SVEGA | 300,03 | 572,50 | 872,53 |
Radi uspešne obnove i uzgoja kvalitetnog podmlatka nove sastojine, kao i očuvanja autentičnog genofonda najvažnijih autohtonih vrsta šumskog drveća, kod prirodne obnove je neophodno da se pripremni radovi usklade sa periodicitetom obilnog plodonošenja matične sastojine.
Prirodna obnova šuma iz semena se u najvećoj meri primenjuje u mešovitim šumama tvrdih lišćara, odnosno u šumama hrasta lužnjaka, jasena i graba, a koje su najzastupljenije na području Ravnog Srema i u vrlo ograničenom obimu u porečjima Bačke i Banata. Šume hrasta lužnjaka u Ravnom Sremu su izuzetno vredne i jedinstvene su šumske zajednice u nacionalnim i evropskim razmerama. Iako je glavna vrsta šumskog drveća u navedenim sastojinskim i stanišnim uslovima, hrast lužnjak je biološki najslabiji, uzimajući u obzir činjenicu da se najteže obnavlja. Razlozi za otežanu prirodnu obnovu lužnjaka su brojni, od kojih se kao najvažniji navode sledeći:
- Ređi su urodi semena u odnosu na druge vrste. U našim uslovima rađa u periodima od svake druge do svake četvrte godine, dok grab i poljski jasen, kao konkurentne vrste, rađaju svake ili svake druge godine;
- Podmladak hrasta lužnjaka, koji je izrazito heliofitna vrsta, zahteva dosta svetlosti i životnog prostora za rast i razvoj, tako da teško podnosi zasenu konkurentnih vrsta drveća;
- U prvim godinama života raste sporije u odnosu na konkurentne vrste;
- Odlikuje se teškim semenom, tako da je u stanju da prirodnim putem osemeni samo deo površine zemljišta, koje je u neposrednoj vertikalnoj projekciji krošnje;
- Podmladak teže podnosi duže zadržavanje poplavnih voda;
- Podmlađivanje ugrožavaju divljač, sitni glodari, štetni insekti i fitopatogene gljive.
Sve mere koje se sprovode u sastojinama tokom procesa obnove oplodnom sečom i nege i zaštite, usmerene su u pravcu stvaranja optimalnih uslova za obnovu i opstanak hrasta lužnjaka tokom prvih godina rasta i razvoja.
Pripremni sek oplodne seče se izvodi dve godine pre planiranog početka obnove hrasta lužnjaka, kao glavne vrste drveća u godini očekivanog uroda semena. Tom prilikom, uklanjaju se prekobrojna stabla konkurentskih vrsta šumskog drveća, koja obilno plodonose, kao što su jasen, grab, klen, vez i druge. Radi održavanja mešovitih sastojina, tj. uspešne obnove ovih vrsta u željenom razmeru smeše, dovoljno je u pripremnom seku ostaviti tri do pet zrelih stabala po hektaru, koja su prostorno ravnomerno raspoređena po površini.
U ovoj fazi rada potrebno je izdvojiti i vidno obeležiti i tri do pet stabala glavne vrste drveća po hektaru, koja će biti sačuvana radi zaštite biodiverziteta i predeonog izgleda.
Nakon pripremnog seka započinje se sa pripremom terena za proces obnove. Uspešna pojava i razvoj ponika hrasta lužnjaka zahteva obezbeđivanje povoljnih uslova osvetljenosti, što podrazumeva uklanjanje sprata podrasta iz sastojine. Sprat podrasta se uklanja u dve faze, u zavisnosti od dimenzija (prečnika) jedinki. Podrast prečnika preko 7 cm saseca se motornim testerama, a panjevi se u cilju suzbijanja izbojne snage premazuju hemijskim sredstvom. Od posečenog drvnog materijala se izrađuje sitno ogrevno drvo. Podrast manjih dimenzija od 7 cm se uklanja mehanizovano, šumskim mulčerima, koji se u agregatu sa traktorima kreću između matičnih stabala sastojine. Podrast se uklanja na celoj podmladnoj površini u dva prohoda i tom prilikom se mehanički drobi podrast i režijski ostatak nastao tokom pripremnog seka.
Vrste koje čine podrast odlikuju se jakom izbojnom snagom. Iz njihovih panjeva se vrlo brzo razvijaju snažni i gusti izbojci, koji u zajednici sa zeljastim korovima stvaraju konkurentske odnose sa gajenim biljkama. Radi obezbeđivanja uslova za pojavu i razvoj budućeg ponika hrasta lužnjaka, suzbijanje razvijenih izbojaka i korovske vegetacije se sprovodi primenom herbicida na bazi glifosata.
Nakon završene pripreme terena u godini obilnog uroda hrasta lužnjaka i prirodnog osemenjavanja dela površine zemljišta, koje se nalazi u nivou vertikalnih projekcija krošnji matičnih stabala, na preostalom delu zemljišta se seje (podsejava) seme.
Za potrebe podsejavanja, u uslovima prekinutog sklopa matičnih stabala, kvalitetno seme hrasta lužnjaka (selekcionisano, kvalifikovano i seme poznatog porekla) sakuplja se u registrovanim semenskim objektima, kao i u klonskim i generativnim plantažama, koje su podignute na području ŠG “Sremska Mitrovica”.
Posle uspešnog završetka prirodnog osemenjavanja i veštačkog podsejavanja žira, radi se oplodni sek. Na ovaj način se otvara sklop sastojine, čime se stvaraju povoljni uslovi za pojavu i razvoj hrastovog ponika. Preostala stabla svojom zasenom sprečavaju prekomernu pojavu korova, štite ponik od prejake insolacije i zagrevanja i istovremeno po potrebi obezbeđuju naknadno osemenjavanje zemljišta do konačne uspešne obnove. U slučajevima kad se godina obilnog uroda semena pratećih vrsta poklapa sa urodom žira, tokom oplodnog seka se uklanjaju sva preostala stabla ovih vrsta, a u suprotnom se uklanjaju u godini posle obilnog plodonošenja.
Pojavljivanjem hrastovog ponika, započinje sprovođenje redovnih mera nege, koje već prve godine uključuju i osvetljavanje podmlatka. Osvetljavanje podmlatka hrasta lužnjaka se vrši ručno i hemijskim putem. Prilikom osvetljavanja ručno, kosirima se sasecaju biljke pratećih vrsta, koje se javljaju u velikom broju i tako ometaju pravilan razvoj ponika glavne vrste drveća. U zavisnosti od zastupljenosti i faze razvoja, konkurentske vrste se mogu suzbijati i selektivnim herbicidima, koji se u odgovarajućoj koncentraciji rastvora sa vodom apliciraju putem atomizera. U drugoj godini se vrši kartiranje putem postavljanja primernih površina, na kojima se broje jedinke hrastovog podmlataka radi procene uspešnosti obnove. Obnova se smatra uspešnom ukoliko je na podmladnoj površini prisutna prosečno jedna biljka po kvadratnom metru, odnosno deset hiljada biljaka po hektaru.
Nakon utvrđivanja uspešne obnove radi se završni sek, kada na podmladnoj površini ostaju samo tri do pet dubećih stabala glavne vrste drveća po hektaru u skladu sa FSC standardima za sertifikaciju šuma.
Na staništima na kojima je hrast lužnjak u ekološkom optimumu na području Srema, dugoročna projekcija gazdovanja šumama prevashodno je usmerena na proizvodnju kvalitetnih sortimenata primenom seče proreda kao mera nege. Efekti nege utvrđuju se na stalnim oglednim poljima, prevashodno, u mladim sastojinama, čiji je razvoj u skladu sa promenama u ekosistemu. Proreda je glavna mera nege šuma, čiji je cilj da se sečom obezbede dovoljan prostor i uslovi za razvoj stabala koja su kvalitetno najbolja u biološkom i tehničkom pogledu.
U polojima velikih reka se za pošumljavanje koristi selekcionisan sadni materijal topola i vrba koji karakteriše intenzivan prirast i kratka ophodnja. Zasadi vrbe osnivaju se na terenima bivših sečina, u inundacijama reka i na neobraslim terenima sa povećanim vlaženjem zemljišta. U proizvodnju su uvedeni selektovani klonovi, koji uglavnom pripadaju vrsti Salix alba L., a odlikuju se brzim rastom i otpornošću na oboljenja. Sadnjom više odabranih klonova u smesi, na istim površinama, doprinosi se većoj biološkoj stabilnosti tih zasada i smanjenju rizika od velikih šteta usled negativnog uticaja raznih biotičkih i abiotičkih faktora.
Autohtone topole nisu našle primenu u korišćenju sadnog materijala za osnivanje proizvodnih zasada na većim površinama. Izuzetak čini crna topola, koja je ponekad sađena u ritskim šumama, kao i na Deliblatskoj peščari. Interes za obimniju sadnju topola pojavljuje se uporedo sa proširenjem korišćenja drveta mekih lišćara u preradi drveta (Rončević et al., 1999).
Prvi intenzivni zasadi hibridnih topola Populus x euramericana (Dode) Guinier osnivani su selekcionisanim italijanskim sortama, od kojih je najpoznatiji i još u širokoj upotrebi klon I-214. Kasnije, u upotrebu je ušla serija domaćih klonova američke crne topole Populus deltoides selekcionisanih u Institutu za topolarstvo (sada Institut za nizijsko šumarstvo i životnu sredinu), od kojih se navode najpoznatiji sa sledećim matičnim brojevima: Bora; B-81; Pe 19/66; Antonije; 665; 4/68; S 1-3; S 1-5; S 1-8; S 6-36; NS-1; NS-2. Pored navedenih klonskih sorti, u značajnom obimu je prisutna i hibridna mađarska sorta Populus x euramericana Pannonia (M-1), koja je pored klona I-214 najzastupljenija sorta u proizvodnji. Odlikuje se visokom sposobnošću ožiljavanja reznica i otpornošću na bolest raka kore Dothichiza populea Sacc. et. Br.
Osnivanje zasada topola u ukupnoj tehnologiji podizanja zasada ima primaran značaj. Određivanje osnovnih elemenata procesa osnivanja zasada je uslovljeno prethodnim ispitivanjem uslova staništa, kao i izborom namene zasada, odnosno željenog cilja proizvodnje. U zavisnosti od navedenih parametara tehnologije podizanja, određuju se sorta (klon), način sadnje i izbor sadnog materijala kao osnovni elementi u procesu osnivanja zasada (Rončević et al., 2008).
U primeni se nalaze dva osnovna tipa sadnje – klasična ili plitka sadnja sadnica sa korenom na dubini od oko 60 do 80 cm i duboka sadnja sadnica bez korena na dubini od oko 2,5 m. Gustinu sadnje određuje namena proizvodnje (tehničko drvo ili biomasa), izabrana sorta i stanište. Biomasa se proizvodi u “gustim zasadima” sa 3.500 do 14.000 biljaka po hektaru, kada je planirana ophodnja (proizvodni ciklus) od četiri do osam godina. Za proizvodnju tehničkog drveta su najčešće korišćeni sledeći razmaci sadnje: 3,0 x 6,0; 4,25 x 4,25; 5,0 x 5,0; 6,0 x 6,0 i 7,0 x 7,0 m. U slučaju zadnja dva razmaka se ne primenjuju prorede kao mere nege.
Nega sadnica je značajan deo ukupne tehnologije u gajenju mekih lišćara. U plavnim područjima mere nege su u određenoj meri uslovljene pojavom i trajanjem poplava, pa su manje intenzivne u odnosu na zasade u branjenim područjima bez poplava. U zasadima sa nepotpunom tehnologijom osnivanja i nege zasada, pri osnivanju se najčešće delimično obrađuje zemljište oranjem između redova panjeva, koje u ekstenzivnijoj primeni tehnologije može da bude izostavljeno. Nakon sadnje sadnica, sledećih nekoliko godina se parcijalno suzbija korov okopavanjem sadnica, tanjiranjem ili primenom herbicida. Nega se primenjuje prvih nekoliko godina do potpunog sklapanja krošnji, kada se topole stvaranjem zasene same štite od bujanja podrasta i korovske vegetacije. U intenzivnim zasadima se tokom osnivanja potpuno obrađuje zemljište, što prvih nekoliko godina omogućuje sprovođenje mera nege i zaštite (tanjiranje, zaštita od insekata, zaštita od biljnih bolesti…), dok se po sklapanju krošnji, podrast i korovi najčešće suzbijaju tarupiranjem, ali i herbicidima. Pored obrade zemljišta i zaštite, sprovode se i druge mere nege i uzgoja, kao što su orezivanje grana i prorede.
Orezivanje grana je značajna uzgojna mera, koja se sprovodi radi dobijanja kvalitetnijih drvnih sortimenata. Radi se u više navrata, u zavisnosti od bioloških karakteristika gajenih sorti, a može da bude korektivno ili uklanjanjem čitavih pršljenova grana. Ne preporučuje se uklanjanje više od jedne trećine asimilacione površine sadnice.
Proredama se obezbeđuje odgovarajući životni prostor biljkama u zasadima i na taj način se stvaraju uslovi za brži rast i razvoj preostalih stabala, čime se postiže proizvodnja kvalitetnijih i vrednijih sortimenata. Prorede treba izvoditi blagovremeno zavisno od uzrasta i gajene sorte (oko šeste do osme godine), jer zakasnele prorede ne daju očekivane efekte.
Na visok značaj proizvodnje drveta u intenzinim zasadima mekih lišćara ukazuju podaci o rezultatima ove proizvodnje u JP “Vojvodinašume”. Posmatrajući ukupno obraslu površinu, veštački podignute sastojine klonskih topola po površini učestvuju sa 22,8%, po zapremini 19,5% i zapreminskom prirastu sa 41,4%. Kada se klonskim topolama pridoda doprinos klonskih vrba, onda ove vrste u zalihama učestvuju sa 22,5% , a u prirastu sa 43,6%.
Dosadašnja iskustva su potvrdila da jednom odabrane sorte, odnosno klonovi ne mogu da budu trajno rešenje za uspešno podizanje i uzgoj topola i vrba. Zato je stvaranje novih selekcija i njihovo proveravanje u terenskim oglednim zasadima predmet stalnog i dugoročnog rada specijalizovanih ustanova. Rezultat dugogodišnje, uspešne saradnje su sorte sa velikim genetskim potencijalima u pogledu adaptivnosti i produktivnosti, koje uz odgovarajuće mere nege i zaštite na kraju ophodnje daju visoke prinose po jedinici površine.